{"id":160,"date":"2008-03-14T15:24:25","date_gmt":"2008-03-14T13:24:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.worldofart.org\/aktualno\/leto_2006-07\/teksti-udelezencev-200607\/vasja-nagy\/"},"modified":"2018-07-17T09:22:22","modified_gmt":"2018-07-17T07:22:22","slug":"vasja-nagy","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/leto_2006-07\/teksti-udelezencev-200607\/vasja-nagy","title":{"rendered":"O kustoskoj gesti"},"content":{"rendered":"<p>Jedan dio pri\u010de dogodio se kada je Roman, na nekoliko mjeseci, bio gost mog tada\u0161njeg cimera u studentskoj sobi. Roman je do\u0161ao studirati na ljubljansku akademiju likovnih umjetnosti i ja sam najedanput imao pristup, iako tada tek u za\u010decima, usred knjiga, bilje\u0161ki i misli o renesansnoj i srednjevjekovnoj umjetnosti, i ne\u0161to \u017eive suvremenosti. Na \u017ealost ili na sre\u0107u, to danas nije posebno zna\u010dajno. U tom trenutku nisam se previ\u0161e interesirao za suvremenu umjetnost, no svejedno sam na poticaj Romana i\u0161ao na predavanja o likovnoj teoriji na njegovoj \u0161koli. U mojoj \u0161koli nije bilo govora o ne\u010dem takvom. Tijekom vremena koje bi se u kapitalno-socijalnom rje\u010dniku nazivalo slobodnim, Roman i ja postali smo dobri prijatelji. S njim sam pro\u0161ao i svoju slikarsku inicijaciju, od obi\u010dne terpentinske kupelji do prve izlo\u017ebe u ulozi kustosa. <\/p>\n<p>Zatim se, nakon nekoliko godina, u tu pri\u010du uplela i Robertina.  bio je njihov zajedni\u010dki \u017eivot i bila je i  i njena prava inicijacija u kiparsko zvanje, kamo ju je vodila \u0161kola. Roman je po\u010deo crtati ugljenom, a Robertina je s drvenih skulptura, preko staklenih objekata i drugih materijala pre\u0161la na video i druge elektronske medije. pro\u0161li put mi je rekla da je simpozij u Ma\u0111arskoj, gdje je ponovno obra\u0111ivala svoj balvan, bilo lijepo iskustvo.<\/p>\n<p>Drugi dio pri\u010de zapo\u010deo je pribli\u017eno prije godinu dana, kada se okupila skupina ovog laboratorija i kada su u meni sve vi\u0161e navirala pitanja o mom zvanju. Tada jo\u0161 nisam imao potrebe razlikovati pojam kustosa od kuratora, ali sam ve\u0107 neko vrijeme razmi\u0161ljao o ulozi koju imam u svijetu umjetnosti te o na\u010dinima na koje to radim. U gomili profesionalno-\u017eivotnih pitanja na\u0161la se i sumnja u legitimnost bavljenja s radom umjetnika koji mi je prijatelj. Moje poznavanje moderne i suvremene umjetnosti poti\u010de iz prijateljstva i, ako iskreno razmislim, ne znam da li u Romanov i Robertinin rad vjerujem jer znam odkud proizlazi, jer sam njihove du\u0161e upoznao prije njihovog rada. Mo\u017eda i zato jer se uklapaju u uzorak kojeg sam si s iskustvom prisvojio i uvijek ga iznova slijedim kao operatora iskrenosti i stvarnosti. Dakako, moje vlastite stvarnosti. Zapravo je u oba slu\u010daja rije\u010d o pitanju vjere i siguran sam, dokle god se iskreno povodim njome, ne mogu se izgubiti, jer je to put istine. Dakako moje istine, i zar je mogu\u0107e o\u010dekivati vi\u0161e?<\/p>\n<p>No ovdje nije rije\u010d o provjeravanju ili utvr\u0111ivanju moje kredibilnosti u o\u010dima \u010detvrtih osoba. Zanimljivija mi je pozicija mene kao tre\u0107e osobe koja provjerava samog sebe. Ipak je va\u017enije da svatko sam kod sebe provjeri iskrenost i snagu radova autora, koje po\u0161tujem i volim. Zbog njih samih i zbog njihova rada. \u017divot se sastoji od ljudi i me\u0111uljudskih odnosa, a tek poslije  je tu i na\u0161 vladar \u2013 kapital.  I tek onda \u017eelim da me pitate o legitimnosti moje geste. <\/p>\n<p>Vasja Nagy<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedan dio pri\u010de dogodio se kada je Roman, na nekoliko mjeseci, bio gost mog tada\u0161njeg cimera u studentskoj sobi. Roman je do\u0161ao studirati na ljubljansku akademiju likovnih umjetnosti i ja sam najedanput imao pristup, iako tada tek u za\u010decima, usred knjiga, bilje\u0161ki i misli o renesansnoj i srednjevjekovnoj umjetnosti, i ne\u0161to \u017eive suvremenosti. Na \u017ealost [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":137,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/160"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=160"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/160\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9481,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/160\/revisions\/9481"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/137"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.worldofart.org\/arhiv.worldofart.org\/aktualno\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}