O razstavi / Teksti /
Umetniki / Kustosi
/ Zahvale / Mediji /
Fotodokumentacija
About the exhibition / Texts
/ Artists / Curators
/ Acknowledgments / Press
/ Photo-documentation
Damijan Kracina: Mravlja, video, 3:00 min, 1997
Damijan Kracina - Rojen 1970 v Kobaridu, Slovenija
1996 je diplomiral na kiparstvu na Akademiji za likovno umetnost v Ljubljani
kjer je leta 1999 diplomiral na video in kiparski specialki. Bil je član in
ustanovitelj skupine Provokart, Bil je ustanovitelj in med 1997 - 2000 umetniški
vodja Artilerie Kluže. Leta 2000 je dobil štipendijo Ministrstva za kulturo
RS za trimesečno bivanje v ateljeju v New Yorku. Od leta 1999 urednik spletnih
strani in nekaterih projektov zavoda SCCA-Ljubljana. 2001 urednik in ustanovitelj
spletnega orodja www.artservis.org. Bil je gostojuči umetnik v: Werkstadt Graz,
Graz Avstrija (1998), Tamarid Institute Albuquerque, Nova Mehika ZDA (2002),
Santa Fe Art Institute, Santa Fe, NM, ZDA (2004). V letu 2004 je dobitnik delovne
štipendije Ministrstva za kulturo RS. http://www.kracina.com
Damijan Kracina se u svom umjetničkom radu intenzivno bavi životinjama, ali kao umjetnik/istraživač, ne eksploatator. Također vraća njihovo postojanje u sferu vidljivog, ali bez autoritativnog glasa koji nameće "istinite" zaključke. Naprotiv, pokušava ih, na nepretenciozan način, pustiti da "govore" same za sebe. Kao što pokazuje njegova video-instalacija Talk to Me Like Lovers Do (1997), to je nemoguće: posjetitelj koji pokušava razgovarati s ribom, čuti njezinu poruku, čuje opet svoj vlastiti glas, što je suptilna kritika upravo takve nadmoćne pozicije čovjeka. Video-rad Mrav (1997), predstavljen na izložbi čisto umazano, prikazuje mrava - insekta koji je u kategorizaciji živih bića na Zemlji shvaćen kao nametnik, parazit u životnom prostoru čovjeka, vrsta koju se ne može prognati u "prirodu" ili zatvoriti u kavez. Mrav ima mogućnost prodiranja u urbane, zatvorene, sterilizirane prostore čovjeka i upravo ta sposobnost prelaska granice određuje ga kao prljavštinu, nešto što treba odstraniti kako bi se ponovno uspostavio red. Sam postav video-rada upućuje upravo na pojam ruba, granice, kao ključnog za kategorizaciju čistoće i prljavštine - minijaturni monitor, koji prikazuje posljednjih sedam minuta života jednog mrava, ugrađen je u zid galerije, gotovo neprimjetno, ali dovoljno da stvori pukotinu u sistemu, mogućnost za "invaziju". Sam prikaz mrava opet isključuje bilo kakvo nametanje autorske "poruke" - on naprosto fokusira jedno postojanje (i nestajanje); povećavajući mu realne dimenzije uvećava njegovu vidljivost i ostavlja nas da jednostavno gledamo i, možda, donesemo vlastite zaključke. U tom smislu ovaj video-rad u neprestanom loop-u, poput malog svijetlećeg punkta na bezličnom zidu galerije, pretvara se u svojevrsnu meditacijsku vježbu, tijekom koje mrav postaje tek simbol, metafora koja upućuje na brojna druga nevidljiva, marginalna postojanja, nepoželjne i stigmatizirane "prljavštine" u pukotinama sistema, te njihova posljedična uklanjanja, očišćenja, sve pod barjacima raznih higijena, "zdravog života", "opće dobrobiti", "poštivanja zakona", "očuvanja morala" itd. - beskrajnog paradiranja parola i sintagmi u kojima je svaka od riječi potpuno ispražnjena od bilo kakva sadržaja.
Ivana Bago